Zemljovid - Diamantina

Diamantina je grad u središtu aridnog i stjenovitog gorja Espinhaço u istočnom središnjem Brazilu, u državi Minas Gerais, oko 350 km od grada Belo Horizonte i 710 km od grada Brasilia. Grad je na padini brda 1200 m nadmorske visine, okružen planinom Serro dos Cristais i dolinom rijeke Jequitinhonoha. Izvorni naziv ovog mjesta, osnovano početkom osamnaestog stoljeća, je bio Arrial do Tijuco i kao što mu današnje ime kaže bio je centar iskopavanja dijamanata.

Ulica u povijesnom središtu Diamantine

Crkva sv. Franje Asiškog Portugalsko naselje Arraial do Tijuco je osnovano 1713. godine na rijeci Tijuco koja je mala pritoka rijeke Rio Grande. Za razliku od drugih portugalskih rudarskih naselja na kontinentu, kao što je npr. Ouro Preto, neočekivano otrkiće velikih količina dijamanata 1731. godine dovelo je do neslućenog razvitka. Upravno središte portugalske krune, Demarcação Diamantina je progutalo starije naselje, a "Dijamantno središte", osnovano 1739. u obližnjem Tijucu, je kontroliralo vađenje i prodaju dijamanata kroz instituciju tzv. "ugovora na određeno vrijeme" privatnim osobama. Portugalska kruna je 1771. godine prisvojila sve rudnike koje je kontrolirala kroz instituciju Real Extração do Diamante koja je djelovala sve do 1845. god. Od tada monopol na rudarenje je držala vojarna Regimento Diamantino, koja je navodno imala više administratora nego vojnika.

Tek deset godina nakon osamostaljenja Brazila, 1832. godine, Tijuco je dobio pravo da bira svoju lokalnu upravu, a 1838. je postao grad. God. 1845. je ukinut Real Extração, a rudarenje je prepušteno privatnicima kroz licence koje je izdavao inspektorat Inspetoria dos Terrenos Diamantinos, sve do 1906. god. U to vrijeme osnovane su prve strojne rudarske tvrtke, radionice za rezanje dijamanata, srebrnarnice i zlatarne. Nažalost, otkrićem većih i bogatijih nalazišta dijamanata u Južnoj Americi dovela je do dramatičnog kolapsa rudarstva kod Diamantine.

Koncem 19. stoljeća osnovano je utopijsko industrijsko naselje Biri Biri za tekstilne radnike koje je skladno uklopljeno u krajolik, 12 km od Diamantine. Zahvaljujući njemu je neko vrijeme sačuvano gospodarstvo grada i njegovo povijesno središte je sačuvano do 1914. godine kada je željznička pruga došla do grada. Tekstilna industrija nije potrajala, ali je Diamantina ostala prometno čvorište ove regije do ukinuća pruge 1973. god.